Hrvatskim izgnanicima – povratnicima ne cvjetaju ru\u017ee. O tome sam se ve\u0107 uvjerio u \u0160imi\u0107ima i Prnjavoru.<\/h3>\n

Nema puteva, nema struje, nema posla, nema \u0161kola, nema poljodjelne mehanizacije, ponegdje kra\u0111e imovine povratnicima.<\/p>\n

Mo\u017eda \u0107e Hrvatima u Kotor Varo\u0161u biti bolje, mislim se ja. I dok se vozim prema Novom Selu, padaju mi na pamet pri\u010de dobronamjernih ljudi: „Znate, oni su svojevoljno oti\u0161li. Onaj biskup ih je li\u010dno ispra\u0107ao na stanicu.“ I onda me to podsjeti na pri\u010du dobronamjernih ljudi iz druge nacije: „Nitko Srbe nije tjerao iz Sarajeva. Oni su sami oti\u0161li na nagovor paljanskog rukovodstva.“ Sje\u0107anja mi naviru. Tko li je mene nagovarao da odem sa dvije putne torbe iz Sarajeva jednog hladnog decembarskog dana 1992? Ostavio stan, vlastitu biblioteku, namje\u0161taj, polo\u017eaj profesora Univerziteta, da se vi\u0161e nikada tamo ne vratim. I ja sam besku\u0107nik kao i oni i bez ikakve imovine. Ni ku\u010deta, ni ma\u010deta. Samo \u0161to ovi to ne znaju. U me\u0111uvremenu sam promijenio nekoliko dr\u017eava i nekoliko sudbina. Pla\u010de mi se, ali odolijevam. Ve\u0107 sam se toliko puta isplakao.<\/p>\n

Put prema Novom Selu je odvratan, blatnjav. Ni traga od asfalta.<\/h3>\n

Auto poskakuje upadaju\u0107i iz jedne rupetine u drugu kao da sam na kroskantri reliju. Povra\u0107a mi se, ali nekako izdr\u017eavam. Napokon sti\u017eem, muke prestaju. Nalazim se pred nekoliko desetaka ljudi od kojih su neki na ovaj sastanak do\u0161li iz Hrvatske i Austrije. Pitam ih, koliko ih \u017eivi ovdje. Pet doma\u0107instava. Ali, posvuda je isto, nema vi\u0161e Hrvata, nastavljaju oni. Prije rata, u Kotor Varo\u0161u ih je bilo oko 11.000, sada ih je tu svega nekoliko stotina. Kako \u0107emo ovdje \u017eivjeti? Nema puteva, \u010dak ni makadama, trafo-stanice su razmontirali, ukrali, ku\u0107e su spaljene, posvuda divlje deponije sme\u0107a koje \u0161ire zarazu, a posla ni za lijeka. Ipak, mi bismo se vratili, nastavlja drugi, kada bi nam dr\u017eava osigurala kakve-takve uvjete za povratak. Pogledajte! Svake godine u kolovozu na proslavi Svetog Roka, za\u0161titnika Novog Sela, okuplja se pet do \u0161est tisu\u0107a ljudi. Napravili smo nekoliko udruga, sami rije\u0161ili problem pitke vode i obnovili crkvu. Nemamo, me\u0111utim, gdje \u017eivjeti. Do\u0111ite, da Vam poka\u017eemo.<\/p>\n

Idemo kolima, koja su, za\u010dudo, jo\u0161 u voznom stanju, do sela Bilice. Slika je apokalipti\u010dna, mje\u0161avina ratnog uni\u0161tenja i horora. U stvari, nigdje nijedne zdrave ku\u0107e. \u010citavo je selo bilo spaljeno. Samo ogoljeli, djelomi\u010dno o\u010duvani, \u010da\u0111avi zidovi. \u017dbunje i korov posvuda. Nema ni ptica, ni pasa lutalica.<\/p>\n

Kona\u010dno se vra\u0107amo u kotorvaro\u0161ki hotel. Sjedamo. Slu\u0161am \u0161to ljudi pri\u010daju.<\/h3>\n

„Mene su 1992. prisilili da sve svoje dam dr\u017eavi ako ho\u0107u da iza\u0111em“, veli Ilija. Mario nastavlja: „Meni je potrebna potvrda, radi evidencije sta\u017ea, da sam proveo tri godine na (prisilnoj) radnoj obavezi. To isto vrijedi i za mog oca i brata.“ „Nije sve tako crno“, dodaje Ivica. „U op\u0107ini je poru\u0161eno oko 1.200 ku\u0107a, ali stotinak ih je ipak obnovljeno.“ Ali drugi odmah prosvjeduju. Vidi se da im je te\u0161ko. Lica su im naborana i izmu\u010dena, ruke drhtave. „Tra\u017eimo da se vrati svih uni\u0161tenih 17 trafo-stanica, od kojih su samo dvije restaurirane. \u0160uma se nelegalno sije\u010de, krade, odvozi i prodaje. Vi\u0161e puta smo obavijestili vlasti o tome, ali nitko ni da mrdne. Ka\u017eu da nisu nadle\u017eni. Zakon o \u0161umama treba hitno mijenjati.“<\/p>\n

\u0160utim i gledam \u0161to mi ljudi stavljaju preda me: tu\u017ebe op\u0107inskim organima sa datumima i potpisima. Konkretna imena ljudi koji vr\u0161e kra\u0111u. \u0160to da im ka\u017eem? Da \u0107u im pomo\u0107i? Naravno da \u0107u im pomo\u0107i. Prevrnut \u0107u nebo i zemlju da im se, barem, za po\u010detak, putevi dotjeraju. I razmi\u0161ljam o istovjetnim problemima Srba i Bo\u0161njaka izbjeglica – povratnika koji svi nijemo, skupa sa Hrvatima, vi\u010du: „Eli, Eli, lama sabahtani“ (Bo\u017ee, bo\u017ee, za\u0161to si nas napustio).<\/p>\n

Ovdje ima i propusta tipa da je u bilicama i novom selu obnovljeno 100 ku\u0107a( u bilicama na \u017ealost jo\u0161 uvijek ni jedna) ova brojka se odnosi na cijelu op\u0107inu kotor varo\u0161 te ista tako navodi se da je Sv Rok za\u0161titnik novog sela ali oprosti\u0107emu G.Vlajkiju ove propuste jer je bio pod jakim dojmom katastrofalnog stanja u samo dva mjesta. \u0160ta bi tek bilo da je imao vremena obi\u0107i svako selo( \u0161to \u0107e svakako biti napravljeno).<\/p>\n

Emil Vlajki – 21.02.2011 17:48<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Hrvatskim izgnanicima – povratnicima ne cvjetaju ru\u017ee. O tome sam se ve\u0107 uvjerio u \u0160imi\u0107ima i Prnjavoru. Nema puteva, nema struje, nema posla, nema \u0161kola, nema poljodjelne mehanizacije, ponegdje kra\u0111e imovine povratnicima. Mo\u017eda \u0107e Hrvatima u Kotor Varo\u0161u biti bolje, mislim se ja. I dok se vozim prema Novom Selu, padaju mi na pamet pri\u010de […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":274,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_bbp_topic_count":0,"_bbp_reply_count":0,"_bbp_total_topic_count":0,"_bbp_total_reply_count":0,"_bbp_voice_count":0,"_bbp_anonymous_reply_count":0,"_bbp_topic_count_hidden":0,"_bbp_reply_count_hidden":0,"_bbp_forum_subforum_count":0,"footnotes":""},"categories":[11],"tags":[],"class_list":["post-272","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-zbivanja"],"yoast_head":"\n