Poštovani sunarodnjaci,dragi Kotorvarošani!

nezaustavljivo teče,prolazi,smjenjuju se loše i dobre vijesti…Nažalost ove loše su češće,tendencija rastuća.Približava se tkz. smjena generacija tj. sve više je sahrana naših djedova,baka,očeva,majki…Vrijeme je da se još jednom zapitamo da li je povratak na prijeratna ognjišta zaista moguć ili će ostati utopija,pusta želja…

Pokušajmo svi zajedno pronaći odgovore na ovih 40 pitanja od vitalnog značaja:

1. Šta su glavni uzroci i razlozi naše hrvatske tragedije,gubitka vjekovnih ognjišta i životne sredine u kojoj su naši preci stoljećima živjeli,borili se i baštinili?

2. Da li je imao naš narod u Bosni razvojnu,odbrambenu strategiju i plan?
3. Da li smo kroz povijest imali zajedništvo,jako vodstvo,dalekovidne ljude i slogu?
4. Koliko je na našu situaciju djelovala činjenica da je Bosna uvjek bila okupirana i da smo se rađali u nasilnim režimima bilo srpskim,komunističkim,austrougarskim ili turskim?
5. Kako je moguće da jedan cjeli narod napusti vjekovni teritorij bez stvarne i masovne želje za povratkom i izgradnjom istog?
6. Na ljestvici opstojnosti i moći odbrambenih mehanizama u usporedbi sa drugim narodima gdje se nalazimo?
7. Da li je moguće vraćanje na prijeratne pozicije i ako da na koji naćin i u kom roku?
8. Da li su glavni razlozi materijalne,egzistencijalne prirode koji sprječavaju bilo kakvo oživljavanje našeg rodnog kraja ili strah od ponavljanja ratnih tragedija?
9. Ima li se snage,znanja,ljudskog potencijala i volje za izgradnju zadovoljavajućih životnih standarda za održiv povratak?
10. Da li postoji plan,pravo i politička volja za povratak Hrvata na prijeratne teritorije?
11. Da li su bolji životni standardi,bolji uslovi za život ili nedostatak ljubavi,opstojnosne borbenosti uzroci situacije u kojoj se nalazimo ili nešto treće,možda čak sve skupa?
12. Kako bi se ponašali drugi narodi u našoj situaciji?
13. Da li se zavaravamo i uljepšavamo možda katastrofalnu trenutnu situaciju po pitanju povratka i obnove?
14. Da li smo mi bili samo dio globalnog plana i dogovora koji je na nama sproveden?
15. Postoji li ikakva statistika demografska,kulturna,privredna,politička,vjerska koja bi pokazala stvarnu trenutnu situaciju?
16. Može li se planirati budućnost u Kotor Varošu na osnovu podataka,ljudskih potencijala i privrednih kapaciteta?
17. Da li postoji realna mogućnost da i fizički nestanemo sa današnjih teritorija?
18. Koliko iznose ratne materijalne štete koje smo pretrpjeli i da li se radi na potraživanju istih pred internacionalnim sudovima?
19. Koliko smo spremni žrtvovati svoje vrijeme,novac,sebe za zajednicu,narod i opstojnost?
20. Da li smo u situaciji i mogućnosti da ponovo počnemo gotovo sve iz početka?
21. Ima li se snage,volje,požrtvovanosti i upornosti za ponovnim oživljavanjem i naseljavanjem rodnog kraja ili je već kasno?
22. Kako će izgledati kotorvaroški kraj za 20 godina i da li vidimo sebe u toj sredini?
23. Da li se može desiti „čudo“ ili od nas zavisi kako će izgledati budućnost?
24. Koliko je naš religiozni odgoj i stav miroljubivosti i ne suprostavljanju zlu doprinio našoj sposobnosti za samoodbranu i opstojnosti?
25. Da li bi bilo „pametnije“ razmjeniti teritorij i odreći se trajno naših stoljetnih prostora iz strateških,egzistencijalnih i drugih razloga?
26. Kolika je vjerovatnoća i stvarnost da Hrvati u Kotor Varošu kao narod opstane i izgradi ponovo vlastitu budućnost?
27. Da li su svi naši napori,akcije,pokušaji unapred osuđeni na neuspjeh zbog globalnih planova i nedostatka ljudske volje i ljudskog potencijala?
28. Da li se sa ovim problemima može suočiti i rješiti ih bilo ko kao pojedinac ili je ovo zadatak za cjelu hrvatsku zajednicu?
29. Kome povjeriti,koga odabrati,koga podržati a da budemo uvjereni da će se zacrtano i planirano sprovesti?
30. Imamo li znanje,sredstva,potencijal za stvarni preporod ili će nas vrijeme pregaziti i poslati u prošlost kao što je sa mnogim narodima u povjesti činilo?
31. Ko ima hrabrosti prihvatiti se te odgovornosti u kojoj se zaista odlučuje o sudbini jednog naroda na određenom prostoru i u određenom vremenskom periodu?
32. Ima li u nama još borbenosti,“zle krvi“ ili smo odavno pripitomljeni?
33. Prije nego što umremo šta želimo još ostvariti?
34. Da li smo spremni sudjelovati u svemu tomu ili ćemo ostati komforni promatrači iz sigurne jazbine i sigurne udaljenosti?
35. Koliko smo kao jedinka učinili da se makar malo poboljša sveukupna trenutna situacija?
36. Kako bi trebali izgledati ispravni odgovori i rješenja?
37. Vjerujemo li da je promjena istinski moguća?
38. Može li se preporoditi rodni kraj bez zalaganja,odricanja,rada,inata,borbenosti,
ustrajnosti i ogromnih financijskih sredstava?
39. Hoćemo li izabrati liniju manjeg otpora i prepustiti se stihiji?
40. Šta nam govori naša intuicija koja nikada ne laže i ne vara?

Smatram da je prije bilo kakve akcije,okupljanja,planiranja ili izrade strategije jako važno da se svako pozabavi ovim pitanjima i pokuša na njih pronaći svoje osobne odgovore zbog izgradnje osobnog stava i ugradnje vlastitih ideja i rješenja u zajednicu koja sigurno neće imati budućnosti ako ne uspije da izradi realnu sliku sadašnjosti i pronađe odgovore i rješenja koja će odlučiti o biti ili ne biti u budućnosti.

Sa poštovanjem!
Ivanko Šubara